Malo sam nervozan pa sam odlučio napisati novi blog post 🙂 Visi mi u zraku skoro $15,000 i jedino što mogu je čekati da vidim kako će se završiti.
Večeras me drži neka nervoza pa mi se neda raditi, nisam za neki film jer sam napet, ne spava mi se još, a kasno je da nekud izađem (prošla je ponoć). Zato evo tipkam novi blog post da se barem s nečim nakratko zaokupim 🙂
U prethodnom blog postu sam spominjao Mattress Macka i kako nije htio kupiti domenu od mene za $11,000, iako je razmišljao o kupnji. Pročitajte prethodni post, ali ukratko, čovjek ima uspješan biznis i stavlja doslovno milijunske oklade na sportske događaje (i redovno gubi), ali je ipak odustao od kupnje moje domene za, njemu sitnih, $11,000. Prošli tjedan sam tu istu domenu ponudio jednoj drugoj kompaniji, ali za $12,000 (tisuća više manje, u domainingu je normala, hehe). Njihov CEO je bio zainteresiran i uputio me na njihovog odvjetnika da to riješimo. Iz iskustva znam da je to 90% prodaje jer do sada se već puno puta događalo da me CEO neke kompanije uputi na njihovog odvjetnika i onda ja s odvjetnikom ne pregovaram o kupnji nego samo sređujemo formalnosti transakcije. Tako me sada CEO jedne poznate i jake kompanije u SAD-u uputio na njihovog odvjetnika i još ga stavio u CC tog e-maila. Ja se javim čovjeku i on ne odgovara. Njima $12,000 nije velik novac jer zarađuju milijune. Godišnji prihod im je 36 milijuna dolara (prema podacima do kojih sam došao). Dva puta sam ga kontaktirao, ali nisam dobio odgovor. Možda je privatno odsutan ili na nekom službenom putu, ali mene je uhvatila nervoza 🙂 Dobro znam da u domainingu domena nije prodana dok ne vidiš novac na svom računu, ali baš zato što se radi o ozbiljnoj kompaniji i što me njihov CEO osobno uputio da riješim transakciju sa njihovim odvjetnikom, nakon što sam mu dao do znanja koji iznos očekujem za domenu, mi se probudila ne samo nada nego i vjerovanje da je transakcija dogovorena. Tim više što sam do sada možda i u 100% slučajeva prodao domene kada me CEO uputio na njihovog odvjetnika. Iznos od $12,000 nije mali novac i zato mi se stvorila nervoza 🙂 Ne želim navaljivati, ali ovo čekanje me “ubija”. Iskreno, ne djeluje mi dobro i polako mi kopni prvotna euforija vezana uz ovu potencijalnu prodaju. Ako niti sutra neće biti odgovora mislim da neću izdržati, a da ne kontaktiram ponovno CEO-a i pitam gdje je zapelo i potužim se da odvjetnik ne odgovara 🙂 Ipak, nekako više nemam dobar dojam u vezi ove prodaje, iako ne bi bilo prvi puta da mi djeluje da je prodaja propala pa se onda ipak sa zakašnjenjem realizira.
Drugi razlog što me drži nervoza jest taj što sam računao da ću danas zaključiti jednu drugu prodaju, ali se odgodilo. Radi se o domeni koju sam pronašao slobodnu i registrirao je za samo $6.99, ali je nisam niti pokušao prodati do jučer (prošla je ponoć, ali meni je jučer bio utorak i srijeda mi još “traje”). Ta domena mi je samo stajala od 4. mjeseca prošle godine kada sam je registrirao. Jučer malo gledam svoje domene i vidim tu domenu i da ističe za 2 mjeseca, a nisam s njom još baš ništa pokušao iako mi se čini dobrom. Malo se pozabavim s njom, ali onako usputno tek toliko da probam i vidim da li može ići na jednostavan način. Potrošio sam cca sat vremena i izgleda da se isplatilo. Samo napomena onima koji imaju moje Domaining instrukcije, nemojte biti ovako lijeni kao ja. Kad radite onda radite kako treba! Sat vremena rada može biti dovoljno za prodaju domene, ali u većini slučajeva nije! Ja si znam priuštiti lijenost, ali kada mi je stvarno bitno da prodam neku domenu onda se dobrano potrudim i često potrošim bar 6-7 sati na stvarno efektivan rad. Dakle, jučer sam ipak bio lijen i nisam se baš pretrgao od posla, ali čini mi se da će ipak biti dovoljno za prodaju, i to skroz solidnu prodaju. Za tu domenu se zainteresirao CMO (to je glavni za marketing) jedne multinacionalne kompanije, ali mi se zapravo javio Vice President te kompanije koji je između ostalog zadužen i za Intellectual Property i rekao da ga je CMO uputio na mene i da bi oni “proceed with the purchase”. Obožavam te riječi, a često se baš tako izraze. Inače ne prakticiram odmah otkriti koliko tražim i nadam se da će prvo spominjanje iznosa doći od kupca (jer tako on prvi otkrije svoje karte i nije rijetko da ponuda bude veća od iznosa koji bih ja tražio), ali nekada i ja izađem prvi sa cijenom. Tako je bilo s ovom domenom. Iako sam je ja registrirao i koštala me samo $6.99 ja sam za nju tražio $2,200 (jer vjerujem da je dobra domena). Nije bilo niti pokušaja spuštanja cijene i ona je odmah prihvaćena od kupca. Inače, kupac je američka multinacionalna kompanija koja posluje na svim kontinentima i čiji prihod 2018. godine je bio skoro 5 milijardi dolara (pa novije podatke nisam niti pokušavao naći). Njima $2,200 stvarno nije problem platiti, a i nitko od njih to ne daje iz svog džepa nego sa računa kompanije. E baš u tome je problem. Novac sa računa kompanije je zapravo puno kompliciranije potrošiti nego novac iz svog džepa 🙂 Zato je i došlo do odgode i rasta moje nervoze.
Jučer smo se dogovorili, ali tek par minuta prije 5pm po njihovom vremenu (oni su u Ohio, US). U SAD-u je uobičajeno radno vrijeme 9am-5pm i znao sam da će se finalizacija prebaciti na danas. Danas smo se čuli, ali me osoba s kojom dogovaram transakciju (taj Vice President) zamolila za ugovor koji ću potpisati i skenirati pa im poslati na e-mail. Radio sam to već dosta puta pa imam šprancu. Nabrzaka sam ga ispunio sa podacima potrebnim za ovaj slučaj, isprintao, potpisao, pa skenirao i poslao im. Vice President na to kaže “The contract generally looks ok, but….”. Eh, taj “but” dolazi kad imaš posla sa velikim usporenim sustavima kao što je njihova kompanija. Kaže da je sve ok, ali da on još treba obaviti par internih razgovora da potvrde da je sve ok sa ugovorom i da mogu izvršiti plaćanje na temelju tog ugovora jer sam “outbound payee” pa da mu dam nekoliko dana. U nekoj firmici to odrade u nekoliko minuta, ali velikoj kompaniji pod normalno treba nekoliko dana za takve stvari. Zapravo me nisu iznenadile te nastale komplikacije jer su stvarno velika kompanija i imao sam već takvih iskustava sa kompanijama tog tipa.
Nadao sam se da ćemo danas zaključiti transakciju i da će oni već danas poslati uplatu za domenu, ali nažalost se oteglo. Ovo me ne muči kao ova gore opisana potencijalna prodaja za $12000, ali mi ipak radi nervozu jer kad dogovorim prodaju domene volim da se odmah riješi. Ipak, u ovom slučaju stvarno vjerujem da će sve proći ok i da prodaja neće propasti. Iznos od $2,200 je uz ovako visok tečaj dolara cca 15000 kuna pa to nije baš zanemarivo, pogotovo što me ta domena koštala samo $6.99, odnosno manje od 50 kuna i ne više od sat vremena posla (plus još nešto malo vremena za ugovor koji je bio tražen u ovom slučaju). Nije isključeno da se kupac sutra javi pa spomene i witholding tax (dodatna komplikacija ako nemate dobrog računovođu i ako niste pripremljeni jer vam zadržavaju 30% iznosa pa vam vraćaju tek naknadno uz vaše podnošenje zahtjeva), ali već sam se susretao sa time i nije mi to problem. Vjerojatno neće jer je danas spomenuo i da će probati pronaći način da zaobiđe njihove uobičajene interne procedure pa da što prije pošalju uplatu, pogotovo jer sam mu rekao da mi odgovara i ACH plaćanje jer imam bankovni račun u SAD-u. On kaže da njima najviše paše ACH ili wire, a meni odgovara oboje pa je taj dio ok.
Sve u svemu, još ništa nije realizirano do kraja i još uvijek je sve u zraku, ali duboko vjerujem da će ova prodaja (ova za $2,200) biti uspješno odrađena do petka ili najkasnije idući tjedan, a još uvijek imam kakvu takvu nadu da nije skroz propala niti ova $xx,xxx prodaja. Oni koji su pročitali većinu sadržaja na mojoj web stranici i u ovom blog dijelu web stranice znaju da izbjegavam spominjati konkretne iznose, ali eto povremeno napravim iznimku, pogotovo jer je još uvijek sve u zraku i još nije odrađena do kraja niti jedna od ove dvije spomenute prodaje. Konkretna imena domena naravno neću niti ovaj puta spomenuti jer je to moje pravilo kojeg se držim, isto kao što imam pravilo da ne spominjem niti konkretna imena domena koje uzimam. Puno puta sam napisao da postoji više razloga za to, a evo u nastavku ću dati pravi primjer jednog od tih razloga.
Prije nego sam počeo pisati ovaj post večeras sam registrirao 4 domene. Iznenadilo me da su još uvijek bile slobodne. Prije godinu dvije sam prodao jednu domenu za $x,xxx iznos jednoj većoj US kompaniji. Bila je to domena koju sam ja registrirao, što drugim riječima znači da se radilo o dobroj prodaji jer me domena koštala samo par dolara, a uzeo sam $x,xxx iznos njoj. Ne znam da li sam tu prodaju spominjao u nekom ranijem blog postu, ali ako i jesam sigurno nisam spomenuo o kojoj se konkretno domeni radi. Moje pravilo je da to ne spominjem i savjetujem svima da se i oni drže toga da imena domena koje su prodali, ali i koje uzimaju ne spominju. Zašto? E pa zato što da sam tada spomenuo o kojoj se točno domeni radi danas vrlo vjerojatno ne bih imao mogućnost registrirati ove 4 domene koje sam večeras registrirao jer bi bile zauzete, odnosno pretpostavljam da bi ih uzeo netko tko bi pročitao koju sam točnu domenu prodao i bi onda ime te domene bila inspiracija da pronađe ove domene 🙂 Ove 4 domene su usko vezane uz ime domene koju sam ranije prodao i jako mi je drago što su me čekale slobodne do sada (iako je moguće da ih je netko već ranije imao, pa su istekle i išle na brisanje, nisam provjeravao). Kako to da sam večeras dobio inspiraciju za ta imena domena i išao provjeriti da li su te domene slobodne za registraciju? E pa tako što dok sam se bavio sa ovom današnjom prodajom mi je palo napamet kako je jedna druga kompanija kod te jedne ranije prodaje domene isto komplicirala sa internim procedurama i nekoliko dana me držala na čekanju dok nisu dobili potvrdu svojih raznih službi unutar kompanije da možemo odraditi transakciju i da je sve čisto. Tako sam se sjetio te domene i te kompanije koja ju je kupila. Odem nakon toga na njihovu web stranicu i na naslovnici u istoj sekundi vidim nešto što me inspiriralo za ime nove domene. Uzeo sam odmah 4 komada jer su bile slobodne, a zapravo su sve varijacije istog imena. Sve te 4 domene imaju po 3 riječi (.com ekstenzija), ali to mi nije problem ako je ime dobro. Domena koju sam prodao toj kompaniji za $x,xxx iznos je isto imala 3 riječi. Nekako vjerujem da će baš ta kompanija opet biti moj kupac i da će uzeti barem jednu od te 4 domene (ali itekako ima i drugih kvalitetnih potencijalnih kupaca), a ja ću nastojati da prodaja bude za $x,xxx iznos jer mi se čini da stvarno ima potencijala za to. Što je najbolje, njima te moje nove domene mogu itekako biti od koristi, vjerujem da će ih zanimati i već su bili moj kupac pa imamo dobro međusobno iskustvo i “business history” 🙂
Sada jedno pitanje….. da sam javno objavio o kojoj se konkretno domeni radilo kada sam je tad prodao njima, mislite li da se ne bi našlo barem nekoliko onih koji bi istražili tko je kupac te domene pa počeli bombardirati tu kompaniju sa ponudama da kupe neku njihovu domenu, vjerojatno potpuno bezveznu? Sada drugo pitanje…..da se to dogodilo, da li mislite da bih ja danas bio dobrodošao kod te kompanije nakon što bi oni shvatili da sam se ja okolo hvalio da sam im prodao domenu i tako prouzročio da ih neki amateri zatrpaju ponudama za kupnju njihovih domena? Odgovori se nameću sami 🙂 Zato definitivno ostajem kod svog pravila da ne objavljujem konkretna imena domena koje sam prodao, ali niti onih koje uzimam i koje ću tek prodati. Predlažem i vama da se držite toga, a ovaj maloprije navedeni razlog je samo jedan od razloga.
Eto, malo sam se raspisao da nadoknadim što neko vrijeme nije bilo blog postova. Imao sam $xxx i čak $x,xxx prodaje u posljednjih mjesec dana i godina je dobro krenula, ali bio bi još bolji početak godine da uleti i ta $xx,xxx prodaja 🙂 Poznavajući sebe, ako se realizira ta $xx,xxx prodaja ja opet dižem sve 4 u zrak na neko vrijeme jer raditi, raditi i samo raditi nije zdravo 🙂 Ako se opet bacim na odmaranje nastojat ću povremeno ipak objaviti neki post tu i biti ažuran na e-mailu. Za sada je ta prodaja nažalost još uvijek samo golub na grani i trenutno mi je u zraku ukupno skoro $15,000, ali vjerujem da ću uzeti barem vrapca ($2,200) ako ne uspijem uhvatiti i tog jebenog goluba ($12,000).
Da ne bi netko stekao pogrešan dojam, ne želim implicirati da u domainingu novac pada s neba i da pljušte dolari na sve strane i da vas svi obasipaju sa tisućama dolara. Ne, nikako. U domainingu je lako prodati domenu za parsto dolara kada radite kako treba, a i povremeno su uobičajene prodaje za $x,xxx iznos. Iznosi od $xx,xxx nikako nisu nešto što se redovno događa kada se radi sa domenama nižeg ranga (to su ove koje se pronalaze slobodne ili koje se kupuju za desetak ili tridesetak dolara). Definitivno nije nemoguće domenu koju ste registirali ili jefitno kupili prodati za $xx,xxx, ali to baš nije nešto standardno niti zagarantirano. Treba računati na prodaje za $xxx iznos po domeni kao nešto sasvim normalno i povremeno na poneku $x,xxx prodaju, a ako dođe $xx,xxx prodaja onda super. Ako se ne radi pravilno onda ne treba računati na nikakve prodaje i ako slučajno dođe do neke prodaje ne treba se zavaravati da se može prodati bilo koja domena na bilo koji način nego treba biti svjestan da nekad i “čorava koka pogodi zrno”, ali da za neku konstantu i sigurnu zaradu na domenama treba malo sjesti i odraditi neke stvari kako treba. Eto, čisto da nakon ovog posta ne ispadne da sam želio reći da u domainingu tisuće dolara padaju sa neba samo tako. Treba znati što radite i kako se pravilno radi i onda će doći iznadprosječna zarada, ali i dalje nećete biti bogataš niti će Lamborghini biti u garaži:-) Bez obzira na to, i dalje tvrdim da je domaining najbolji posao na svijetu! Barem što se mog ukusa tiče 🙂
Za kraj, ako ne napišem novi post samo na tu temu, evo samo da u ovom postu priznam da sam pogriješio sa svojom prognozom dolaska globalne krize. Ja sam je očekivao točno u 2019. i to sam najavljivao posljednjih par godina (ne da dolazi kad tad jer to svatko zna nego da dolazi baš u 2019.), ali sam očito pogriješio i moram to priznati. Zapravo, brojni pokazatelji govore da je kriza stigla u mnoga gospodarstva, ali to je sve još ispod površine i ne mogu reći da je to kriza kakvu sam očekivao da će udariti u 2019. jer sam ipak očekivao da će u 2019. znati da je počela kriza i oni koji ne znaju čitati ispod površine. Burzovni indeksi su i dalje u rastu i na rekordnim razinama, a dolar me stvarno iznenađuje jer još uvijek raste (danas je bio čak na 6.90 kn). Kao što sam već spominjao, meni odgovara jak dolar jer zarađujem u dolarima (u domainingu je osnovna valuta dolar) i ako je tečaj 6.70 kn ili 6.90 kn nije isto jer je razlika 20 kn već na samo $100. Ipak, bojim se tog dolara jer zaista smatram da je to smeće od valute i jedan od najvećih balona u povijesti i da nije isključeno da se samo najedanput sruši njegova vrijednost. Ne usudim se reći da ne može rasti čak i preko ove razine jer očito raste i dalje, iako je to nakaradno, umjetno i ekonomski neobjašnjivo. Burzovni indeksi isto tako, i dalje rastu, a nema valjanog temelja za to. Ako nekoga zanima moj savjet, povucite novac sa burzi i ne štedite u dolarima jer je krah neupitan, a ja sam ga očekivao još prošle godine tako da mislim da je sada moguć stvarno svaki čas. Nije nemoguće da se rast i dolara i burzi nastavi možda i dulje vrijeme jer više ništa nema smisla, ali ja se ipak ne bih kladio na to. Puno rađe bih se kladio na zlato i Bitcoin 😉
