Ovaj post će biti više o tome zašto nikoga ne treba čuditi što se tek registrirane domene mogu lako prodati za parsto dolara nego o tome koliko realno vrijede i slično.
Prije svega, neke domene opravdano vrijede milijune dolara, neke opravdano vrijede tisuće dolara, neke opravdano vrijede parsto dolara i neke opravdano ne vrijede ništa. Neću sada o tome koje sve koristi donose domene vlasnicima jer sam o tome već više puta pisao. Ovaj post će biti o tome zašto nikoga ne treba čuditi kad netko plati tek registriranu domenu parsto dolara iako ju je netko malo prije toga registrirao za desetak dolara.
U Hrvatskoj puno ljudi radi za 5000 kn mjesečno ili čak i manje (većinu ovog teksta sam napisao 2016. godine i objavio na starom blogu pa sada u 2022. prebacujem na ovaj novi, a u međuvremenu je prosječna plaća ipak nešto porasla) pa takvima vjerojatno zvuči nevjerojatno da se u domainingu može lako zaraditi tisuću dvije kuna jednom jedinom brzom prodajom domene kupljene za pedesetak kuna. To je djelomično i radi mentalnog sklopa nekih ljudi. Ona “nema kruha bez motike” i danas djelomično stoji, ali niti blizu u onom smislu u kojem većina shvaća tu izreku. Zaraditi novac ne znači da moraš za to raditi kao konj čitav mjesec. Netko zarađuje tako da trguje kriptovalutama, netko tako da trguje domenama, netko tako da radi web stranice od doma, netko tako da objavljuje You Tube klipove o šminkanju itd. Sve od navedenog mnogima sa strane djeluje kao prodavanje magle, mlaćenje plazne slame, đabalebarenje i kako još sve ne zovu sve te poslove koji su puno manje naporni od klasičnog robovanja u nekoj firmi barem 8 sati dnevno barem 5 dana u tjednu.
Sve što radiš sa ciljem neke zarade je rad, tj. “motika” iz ove izreke gore. Bez namjere da nekoga uvrijedim, samo budale misle da se moraš pomučiti kao konj, prodati dušu svom robovlasniku i sl. da bi nešto zaradio. Zapravo baš suprotno! Robovanjem se živi samo od plaće do plaće i na kredit za auto, vikendicu pa čak i ljetovanje. Asseti i gušti koji nisu na kredit se stječu radeći druge poslove, od kojih su mnogi nekima “mlaćenje prazne slame” i za koje mnogi govore da nisu pravi poslovi.
Evo nekih konkretnim primjera. Brojni vrlo mladi youtuberi sa našeg područja zarađuju neusporedivo više nego njihovi roditelji, i to stabilno i redovno. Ako ćemo o kriptovalutama, ogroman broj baš klinaca je zaradio doslovno desetke milijuna dolara na njima. Može se još uvijek. Sada nije dovoljno kupiti bitcoin za $1,000 i nadati se da će tih $1,000 postati 10 milijuna dolara za 2-3 godine, ali se može investirati u neki drugi dobar kripto projekt, pa kada tih $1,000 postane $10,000 ponoviti to ovaj puta sa $10,000, pa kada to postane $100,000 ponoviti da postane milijun i tako dalje. Nije uopće nemoguće, čak nije niti teško. Ipak, potrebno je raditi za to. Taj rad se u ovom slučaju odnosi na traženje informacija, proučavanje crypto projekata itd. Dakle i to je ozbiljan posao iako nekima misle da to nije pravi posao. Ja osobno sam dosta u cryptu i kao investitor i kao day trader, ali evo ja priznajem da nemam vremena istraživati koliko je potrebno da na vrijeme nađem neki dobar novi crypto projekat u koji ću investirati nešto malo novca pa od toga u kratkom roku zaraditi puno. To bi bio još jedan dodatan pravi posao za mene, a trenutno sam zaokupljen domainingom i day tradingom, a oboje jako volim i zadovoljan sam rezultatima, pa se nisam odlučio dodatno posvetiti još jednom poslu. Uglavnom, sve su to pravi poslovi ako ih se radi kako treba, a ništa od toga ne spada pod “klasičan” posao i za mnoge je to mlaćenje prazne slame.
Vremena se mijenjaju, pojavilo se jako puno relativno lakih poslova koji donose zaradu veću nego klasičan rad u nekoj firmi za drugoga. Pogledajte ove klince koji snimaju klipove na kojima se doslovno samo glupiraju. Mnogi od njih zarađuju ozbiljne novce na tome.
Kad su domene u pitanju i trgovanje njima, također se radi o “modernoj motici”. Nije to nikako “kruha bez motike”, ali je u ovom slučaju ta motika sjedenje kući i malo surfanja, umjesto da je ta motika buđenje ujutro uz budilicu i jurnjava na posao na kojem ti se okrene želudac 150 puta dnevno em radi posla koji često ne voliš, em radi nadređenih i kolega koje često ne voliš. Trgovanje domenama je posao kao i svaki drugi. Također se radi i definitivno se pošteno zaradi taj novac koji dobiješ, ali se radi na jedan pametniji način i zaradi se na puno lakši način nego na koji su ljudi većinom navikli.
Kad netko tko radi neki teži fizički posao za 5000 kn mjesečno čuje da si registrirao danas domenu za 50 kuna i sutra je prodao za 1000 kn on misli da lažeš, ili da si nekoga prevario ili da ti se samo jednokratno posrećilo. Takvi ljudi većinom uopće ne shvaćaju koliko je lako zaraditi novac i da se uopće ne moraju ubijati od posla i odreći svog privatnog života. Njima je lako zarađenih tisuću kuna nešto što teško shvaćaju da postoji. Ne želim reći da meni novac pada s neba jer nije tako niti ga imam viška, ali da uz puno manje rada zarađujem puno više od onih koji se muče na ovaj ili onaj način svaki dan na poslu to je činjenica. I ja se moram potruditi da prodam domenu i najčešće mi je za to potrebno cca 5-6 sati efektivnog rada, ali ta moja “motika” je puno lakša od čekića u nekom škveru ili od tastature u nekom birokratskom uredu 🙂 Tih mojih 6 sati efektivnog rada se neuposredivo bolje plaća nego 6 sati rada u nekom uredu, a uz to me nitko ne tlači, nitko mi ne govori što moram raditi, nikome ne moram podilaziti, nikoga ne moram pitati jel mogu staviti noge na stol i zapaliti cigaretu dok radim itd. Ja kad odradim tih cca 6 sati za prodaju domene tu domenu prodam prosječno za $200-$300, dok ovi “motikaši” za isto vrijeme zarade samo 200-300 kn i još moraju biti podložni nadređenima, da ne kažem ponižavati se i uvlačiti im se u dupe, s oproštenjem. Ovo su činjenice i zato ja toliko volim posao koji radim i zato se zanesem pa krenem pisati post o tome zašto je normalno i lako prodati domenu za parsto dolara pa mi uvod otiđe u pisanje o tome kako drugi zapravo robuju, ali nisu toga svjesni 🙂
Cijene domena – koliko se plaćaju i zašto
Nego da, cijene domena 🙂 Kao što sam rekao, mnogi u Hrvatskoj rade za 5000 kn ili manje. Uzet ćemo da je neki prosjek 5000 kn jer statistički prosječna plaća u RH nije relevantna jer je nabijena visokim plaćama manjine. Uzet ću 1% od tih 5000 kn, to je 50 kuna. Vjerujem da nikome nije problem čak i bezveze potrošiti 50 kn. Za 50 kn dva muškarca jedva mogu otići na pivo jer ako se zapričaju popit će najmanje dvije pive i onda na većini mjesta 50 kn neće biti dovoljno za platiti račun. Dvije žene sjednu na “kavu” pa naruče onaj svoj Irish, Nescafe sa mrvicama roga kenijskog nosoroga ili nešto slično što već izmišljaju (bez uvrede ženama). Naravno, one su u još većoj vjerojatnosti da se zapričaju pa nakon tog Nescafea popiju još neko dijetno cijeđeno voće i eto i njima ceha preko 50 kn. Ako odeš u dućan po neke kekse i usput kupiš cigarete 50 kn ti nije dovoljno. Ako odeš u neki fast food s 50 kn ostat ćeš gladan itd. Dakle, 50 kn je apsolutno nedostatan novac i za one najsitnije gušte koje svi vole na dnevnoj bazi. Tih 50 kn će impulzivno potrošiti svi oni koji rade za cca 5000 kn, a još lakše će ih potrošiti oni koji imaju veću plaću. Tu sad dolazimo do Amera koji su iz mog iskustva najčešći kupci domena.
Prosječan slabo plaćeni Amer radi za $2,500 mjesečno, odnosno 30-ak tisuća dolara godišnje. To je prilično slaba plaća u SAD-u, ali ajmo reći da samo toliko dobiju niže rangirani službenici, radnici na slabo plaćenim poslovima itd. Kod nas je 1% od naših 5000 kn tih spomenutih beznačajnih 50 kn. U SAD-u je jedan posto od njihovih $2,500 iznos od $25 dolara. Vjerojatno postaje jasno na što ciljam, ali idemo dalje.
Kupci domena su najčešće firme ili vlasnici nekih biznisa. U SAD-u je plaća na “običnim” radnim mjestima obično $40,000-$50,000 godišnje, odnosno preko $3,333-$4,166 mjesečno. To su poslovi usporedivi sa našim poslovima u npr. državnim institucijama koji nisu plaćeni sramotno malo, ali nisu niti jako dobro plaćeni. Da, ima nekih jako dobro plaćenih uhljeba, ali ipak većina običnih službenika ima plaću do 7000 kn. To vrijedi i za prosječne firmice. To je ono što se naziva ili se nekad nazivao srednji sloj. To bi prije bio niži srednji sloj, ali ok. Malo bolje plaćena radna mjesta u SAD-u donose $65,000+ godišnje, odnosno $5,416+ mjesečno. To je daleko manje nego što donose ona stvarno dobro plaćena radna mjesta, ali neka ostane u ovoj usporedbi tako.
Domene pretežno ne kupuju klošari iz geta, imigranti koji rade za minimalac, ali niti obični radnici koji imaju mentalitet kao i ovi kod nas koji misle da “nema kruha bez motike” i pritom vjeruju da se jedino radeći kao konj može pošteno zaraditi novac. Ne, oni ne kupuju domene jer njih ne zanima potencijal domene, kako im domena može pomoć, kako im može povećati posao itd. jer rade za drugog i ništa ih nije briga osim da odrade svoje i dobiju tu svoju plaćicu. Domene kupuju ozbiljne kompanije, firme, startupi ili ljudi koji vode neke svoje biznise.
U definiciji poduzetnika stoji da on preuzima rizik. Ako si pristao voditi svoj biznis i preuzeti rizik onda se podrazumijeva da očekuješ zaradu veću nego što bi imao da radiš za nekog drugog i ne snosiš nikakav rizik. Drugim riječima, ovi koji vode svoje biznise najčešće zarađuju barem $50,000 godišnje odnosno $4,166 mjesečno, ali često i više nego duplo. Logično, ako zarađuju manje onda im je bolje raditi za drugoga, mozak na pašu i ne imati nikakav rizik. Upravo oni su i najčešći kupci domena koje ja prodajem svojim načinom rada, a taj način rada je i predstavljen u Domaining instrukcijama.
U SAD-u se plaća na donekle solidno plaćenim radnim mjestima kreće od 65,000 na više godišnje što je $5,416 mjesečno. U jačim firmama su za malo kvalitetnije djelatnie plaće redovno $100,000+ godišnje. Ako si poduzetnik i vodiš svoj biznis onda je logično da si se odrekao sigurne plaće u radu za drugog radi boljih primanja koja si možeš sam osigurati pa valjda zarađuješ više od $65,000 godinšnje , ali ajmo ovdje spustiti granicu na samo $50,000 godišnje, odnosno $4,166 mjesečno.
Dakle, ljudi koji zarađuju barem $4,166 su najčešći kupci domena. Sad se vraćamo na onih skoro beznačajnih 50 kn i 1%. Ovim Amerima sa mjesečnom zaradom od najmanje $4,166 tih 1% iznosi $41. To je iznos koji kada oni potroše osjećaju se otprilike kao kada prosječan Hrvat potroši 50 kn, a gore sam pokazao da će Hrvat s plaćom od samo 5000 kn bez problema ostaviti 50 kn negdje za nešto bez čega itekako može.
Da ne zaboravim spomenuti, sve ovo što ja navodim je neka moja vodilja kod trgovanja domena i prodaje domena Amerima. Naravno da cijena itekako ovisi o samoj domeni, ali želim ostvariti prodaju kojom ću ja biti zadovoljan i da cijena istovremeno bude prijvatljiva kupcu, a ako pritom prodam ispod cijene neću žaliti jer sam ipak postigao zadovoljstvo dobivenim iznosom. Znači, prosječan kupac domene može bez problema platiti $41 za domenu i njemu taj trošak predstavlja isto što je i prosječnom Hrvatu koji radi za malu plaću odlazak na piće. Znači potpuno nebitan i zanemariv trošak. Tu već dolazimo do toga da nije nikakva mudrost prodati jednu jedinu domenu za cca 250 kn, što je ekvivalent iznosu kojeg prosječan Hrvat zaradi 8 sati radeći za nekog drugog.
Ljudi koji imaju svoj biznis često traže načine za poboljšanje tog biznisa, povećanje profita itd. U SAD-u su vlasnici biznisa opsjednuti sa “business improvement”, “business enhancement”, “hard working” itd. Svugdje ih filaju sa američkim snom, obavezom da daju sve od sebe za svoj biznis itd. Njima je usađeno da konstantno traže načine za poboljšanje svog biznisa, povećanje profita i sl. Jedan od načina da to postignu je dodatna domena i oni od njih koji to shvaćaju će bez problema izdvojiti više od 1% svoje mjesečne zarade za domenu koja im može poboljšati poslovanje. Kao što sam objasnio, 1% od mjesečne zarade je i nama i njima potpuno nevažan iznos. Ako uzmemo 5% od zarade, prosječnom Hrvatu bi to bilo 250 kn. Ne vjerujem da bi se prosječan Hrvat previše nećkao oko potrošnje 250 kn na nešto što mu može biti korisno. To nije iznos radi čije potrošnje se moraš konzultirati sa partnerom, radi kojeg ćeš morat “stegnut” negdje drugdje i sl. To je iznos koji ode u vjetar bez problema ako dođeš za stol za kojim već sjedi par prijatelja pa platiš rundu ili koji će žena bez problema izdvojiti ako vidi neku kremu za lice koja obećava ukljanjanje bora ili podočnjaka 🙂 Prosječan vlasnik biznisa u SAD-u će bez problema platiti 5% svoje mjesečne zarade za domenu koja mu djeluje zanimljivo za njegov biznis i neće to niti osjetiti.
E tih njegovih 5% mjesečne zarade čiji trošak on neće osjetiti je poanta ovog posta, a taj iznos na temelju svega gore navedenog iznosi najmanje $205. To je iznos koji se bez problema može dobiti za domenu, makar ste je vi dan ranije registrirali za samo desetak dolara.
Tih $205 je u kunama cca 1330 kn. Nekome možda djeluje nevjerojatno da se 1330 kn može stvarno lako zaraditi radeći samo nekoliko sati od doma i da se to može ponavljati iz dana u dan, ali stvarno je tako i ovdje sam pokušao objasniti zašto se nama samo čini da je to neki veliki iznos koji nije vjerojatno da će netko platiti. Itekako je vjerojatno i ja sam na tome jako zahvalan jer me to spasilo od ropstva i rada za nekog drugog 🙂
Dakle, prodati domenu za više od 1000 kuna nakon samo par sati posla je nešto sasvim normalno i vrlo jednostavno, a također se bez problema može ponavljati u nedogled.
Prosječni Hrvat se neće loše osjećati ako potroši 250 kn je to nije neki novac za kojim bi trebalo žaliti, a isto tako prosječni vlasnik biznisa u SAD-u, pogotovo imajući u vidu da je tamo mentalitet takav da treba stalno investirati u poboljšanje poslovanja, sigurno neće žaliti za $205 koje će platiti za domenu. E sad, da ne ispadne da je sve savršeno, jedini “problem” je u tome što ne shvaćaju svi vlasnici biznisa u SAD-u da im dobro odabrana domena može jako pomoći u poslovanju. Baš zato je i u domainingu potrebna ta čuvena “motika”, odnosno za redovnu i stabilnu zaradu je ipak potrebno truditi se i raditi. Jest da je to neusporedivo ljepši (barem meni osobno) i ležerniji rad nego na većini drugih poslova na kojima radiš za druge, ali je i dalje rad.
Moje iskustvo, a ono dolazi iz debelo preko 1000 prodanih domena od kada sam se počeo baviti ovim poslom (možda sad već i preko 2000 prodanih), potvrđuje ovu moju teoriju. Moje najčešće prodaje domena iznose upravo $200-$300 po domeni. Znam prodati i za manje, ali bome i za puno više. Zadnju prodaju sam imao u petak i od tada nisam niti radio na nekoj novoj prodaji (ja sam takav). Radilo se o prodaji domene koju sam registrirao, dakle platio $15 na registraru, a prodao sam je za low $x,xxx iznos. Prodaja je došla bez ikakvog truda jer sam tu domenu registrirao prije par mjeseci i zaboravio na nju jer nisam odmah krenuo sa njenom prodajom osim što sam je reda radi stavio na platforme za prodaju. Na jednoj platformi je prodana za Buy It Now iznos i koliko mi se čini kupac je reseller (preprodavač) iz SAD-a, koji je platio low $x,xxx iznos iako nema namjeru osobno koristiti tu domenu nego će je pokušati preprodati za više. Osobno smatram da je iznos koji sam ja dobio skroz zadovoljavajuć za tu domenu, ali ne bi me čudilo da kasnije bude preprodana i za koju tisuću dolara više. Meni je bitno da sam ja zadovoljan prodajom, tim više što se nisam uopće pomučio da zaradim taj low $x,xxx iznos, osim što sam morao par puta kliknuti mišem 🙂 U ovom slučaju je moja “motika” sve odradila na autopilotu 🙂 Dakle, nije nikakva rijetkost da netko izdvoji i više od prosječne hrvatske plaće za domenu koju uopće nema namjeru koristiti osobno nego vjeruje da će je kasnije uspjeti prodati za još veći iznos.
Nekima je to možda nepojmljivo i neki vjerojatno ne shvaćaju da se može zaraditi više tisuća kuna i na samo jednoj domeni, ali to je realnost i ne smije se gledati na domaining iz naše perspektive nego treba shvatiti i razumjeti tržište sa kojeg dolazi najviše kupaca i gledati iz te perspektive.
Da netko ne bi pogrešno shvatio, kada se pravilno trguje domenama nema govora o tome da se nekom uvaljuju domene i da se računa samo na impulzivnu kupnju. Ima i impulzivne kupnje, ali u velikoj većini slučajeva se ipak radi i o domenama koje donose stvarnu korist za kupca, tj. koje mu zaista mogu koristiti. Da li će ih on iskoristiti na pravi način je njegova stvar. Ako ja ne vidim neku korist koju može domena donjeti određenom biznisu ja neću uzeti tu domenu jer niti želim prodavati beskorisne domene, a bome niti to prolazi. To što nekome nije problem potrošiti parsto dolara na domenu ne znači da će platiti i jedan jedini dolar za bezveznu domenu od koje ne može imati koristi. To treba biti svakome jasno. Ako domena jako dobro zvuči i čini se super, ali ja ne mogu vidjeti konkretnu i očitu korist koju bi mogla nekome donjeti, ja je neću uzeti jer ja ne uzimam domene da bi im se divio dok ih gledam na svom accountu pa mi nije uopće važno koliko cool djeluju nego ja uzimam domene da bih ih prodao i zaradio na njima. Zaraditi neću ako nisu dobre jer domaining možda nekome djeluje kao uvaljivanje domena, ali je to totalno pogrešno mišljenje i domaining je ozbiljan i pošten posao.
Gore je naveden razlog zašto prosječnom kupcu domene nije apsolutno nikakav problem kupiti domenu od vas za $200-$300 dolara iako ste je vi tek registrirali i platili sitniš za tu registraciju. Namjerno se nisam previše doticao ozbiljnijih firmi i korporacija koje također kupuju domene i čini budget je velik. One ne osjete niti kupnju domene za više tisuća ili desetaka tisuča dolara. Domene kupuju i razni startupi. Osobno sam prodao dosta domena startupima. Startupi često privuku milijunske investicije bilo crowfunding kampanjama, bilo investicijama angel investora. Vjerujem da je svakome jasno da startupu koji je prikupio kapital od nekoliko milijuna dolara nije baš nikakav problem kupiti neku dodatnu domenu od koje može imati koristi i platiti je recimo $1,000.
Samo da još za kraj kažem, ovo je bio post koji objašnjava zašto netko bez problema plati za “običnu” domenu iznos koji nekima u Hrvatskoj djeluje nerealan. To ne znači da se kod prodaje domene i određivanja njene cijene treba voditi za time tko je kupac i s koliko novca raspolaže. Najvažnija je sama domena i o njoj najviše ovisi cijena, a uobičajena prodajna cijena za “obične” domene koje se svakodnevno mogu pronaći slobodne i registrirati za par dolara je iz mog iskustva $200-$300, ali naravno uz uvjet da je domena dobro odabrana. Neku domenu koja realno vrijedi parsto dolara neću niti Microsoftu uspjeti prodati za $10,000 jer to tako ne ide i nije važno koliko kupac ima novca. Nikad se ne smije podcijeniti inteligencija kupca niti precijeniti vrijednost domene, barem ne ako niste spremni riskirati i možda izgubiti prodaju. Pekar niti Bill Gatesu neće uspjet prodat kruh za više od cca $2 koliko on realno tamo vrijedi. To što Bill Gates ima milijarde ne znači puno kada kupuje nešto što realno vrijedi $2. Ja znam nekad nabiti cijenu domene, ali tada ili idem na rizik ili imam opravdanje u nekim drugim faktorima. Najvažnije je biti realan, a sa dobro odabranom domenom i cijenom od $200-$300 teško možete pogriješiti, osim eventualno podcijeniti domenu. Ja nekada znam da bih mogao od nekog drugog dobiti za neku određenu domenu više, ali je ipak prodam za samo $100 tek toliko da je se riješim i uzmem profit. Puno domena sam prodao za manje nego što sam realno mogao dobiti, ali uvijek se vodim time da sam ja u tom trenutku zadovoljan sa dobivenim iznosom.
Eto, nadam se da je ovaj post pomogao bar nekima da shvate zašto je skroz normalno prodati domenu za iznos od barem cca 1000-2000 kn i zašto su cijene tek registriranih domena od parsto dolara sasvim normalne i zašto se bez problema dobiva taj iznos za domenu. Ponovit ću, prosječnom vlasniku biznisa u SAD-u to nije novac koji mu nešto previše znači, a uvijek teži ka poboljšanju poslovanja i profita. Oni od njih koji shvaćaju vrijednost i snagu domena oni bez problema kupuju domene i nerijetko su ih spremni čak i masno platiti. Zato cijene domena od parsto dolara, iako ste samo dan ranije registrirali ili kupili domenu za desetak dolara, nisu baš nimalo nerealne.
